On the finality and truthfulness of the interpretation of the autopoietic behavior of competitive system in Sports

Finalnost je sposobnost ostvarenja cilja organizmičkih sustava. Finalnost je ujedno i najviša razina informacije. Strojevima je finalnost u načelu usko programirana, kontrolirana i ograničena. Na sučelju strojeva i organizmičkih sustava postavlja se zadatak ispravnog inženjeringa informacije. Definira se opservabilni kvazi-organizmički sustav. Za takav sustav se na temelju binarnog kodiranja događaja uvodi ternarni kod. Koristeći posmični okvir od četiri uzastopnih intervala kodira se 27-znakovna jednoznačna abeceda potencijalno rizičnih događaja. Autopoietično ponašanje se definira kao imunost sustava na rizike. Na primjeru vrhunskog olimpijskog sportskog događaja u rukometu utvrđuju se intervali autopoietičnog i ne-autopoietičnog ponašanja ekipa u kompeticiji. Intervali autopoietičnosti prevladavaju. Razmatra se element ugroze ostvarenja cilja za pojedini rizični događaja čija je slučajnost manja od 1/256.