Mihaela Terzić (Đakovo, 23. kolovoza 1902. – Zagreb, 5. travnja 1991.) – svestranost nagrađena medaljom Florence Nightingale

Cilj: Cilj je ovog rada opisati život i rad Mihaele Terzić koja je između dva rata i u neposrednom poraću bila iznimno aktivna u grupi medicinskih sestara koje su nastojale, u to vrijeme, jednom novom zanimanju na našim prostorima, osigurati razvoj i prepoznatljivost u javnosti. Metode: Rad se temelji na analizi dokumenata pohranjenih u Hrvatskom državnom arhivu i Državnom arhivu u Zagrebu. Kao nadopuna radu korištena su sjećanja obitelji, dokumenti u privatnom posjedu, članci Mihaele Terzić objavljeni u Vjesniku Društva diplomiranih sestara /Vjesnik medicinskih sestara i fotografije iz albuma Mihaele Terzić pohranjenog u Zbirci za povijest sestrinstva HUMS-a. Rezultati: Mihaela Terzić prva je civilna medicinska sestra koja počinje raditi u Klinici za infektivne bolesti "dr. Fran Mihaljević". Radila je u Školi za sestre pomoćnice u Zagrebu, Dječjem domu Josipovac, Domu za majke i dojenčad u sklopu Doma narodnog zdravlja u Osijeku. U svojstvu glavne sestre radi u Centralnoj okružnoj bolnici u Osijeku, a nakon toga u Dječjem oporavilištu u Selcu. Nastavlja rad u Školi narodnog zdravlja i Poliklinici za omladinu Zagreb. Bila je predavač na Višoj školi za medicinske sestre Medicinskog fakulteta i postdiplomskom tečaju u organizaciji Škole narodnog zdravlja. Nije utvrđeno točno razdoblje kada je radila u Savjetu za narodno zdravlje NR Hrvatske. Provela je godinu dana na usavršavanju u Sveučilišnoj dječjoj klinici Opće bolnice u Beču i Sveučilišnoj bolnici u Londonu. Kao stipendistica Svjetske zdravstvene organizacije boravi tri mjeseca u Finskoj, Švedskoj i Danskoj. Za predsjednicu Društva diplomiranih sestara NR Hrvatske izabrana je 1953. Medalja Florence Nightingale dodijeljena joj je 1977. godine. Zaključak: Bez obzira na činjenicu da službeni dokumenti ne prate jedan dio njenog rada nakon 50-ih godina, moguće je zaključiti da je Mihaela Terzić ostavila vidljiv doprinos u razvoj sestrinstva u našoj zemlji, ulažući svoje bogato iskustvo stečeno kroz rad u zdravstvenim, socijalnim, obrazovnim institucijama i nacionalnoj profesionalnoj udruzi.