Briga o pacijentu s paranoidnim sindromom i sudski nalog za obavezno zadržavanje i liječenje u psihijatrijskoj ustanovi

Paranoidna shizofrenija (paranoidni sindrom) je oblik shizofrenije koji se obično javlja kasnije, u trećoj ili četvrtoj deceniji života. Prisutne su relativno uporne paranoidne ideje i poremećaji percepcije u obliku halucinacija, uglavnom auditivnih. Deluzione ideje (zablude) su najčešće ideje progona, ideje veličine (tada one uvjetuju nasilno ponašanje pacijenta jer u jednom trenutku on "osjećajući se progonjenim" može postati "progonitelj"), ali se mogu pojaviti i ideje s drugim sadržajem, kao što su ideje relacije-interpretacije, religijske zablude, kao i sulude ideje ljubomore itd. Zablude su nelogične i kod shizofrenije su nesistematizirane. Pacijenti su nepovjerljivi, sumnjičavi, razdražljivi, mogu biti agresivni. U odnosu na druge podtipove shizofrenije (jednostavni tip, hebefrenija i katatonija) kod paranoidnog tipa početak bolesti je kasniji i najčešće se javlja do 45. godine života. Ličnost pacijenta s paranoidnim oblikom je najduže očuvana u smislu kognitivnih i emocionalnih reakcija, ali zbog hronične prirode bolesti, ove osobe konačno završavaju u tzv. shizofrenom defektnom stanju. Od mentalnih funkcija koje nisu pogođene bolešću su svijest, inteligencija i pamćenje. Promjene su u području misaonog procesa, percepcije, pažnje, volje, nagona i raspoloženja. Bolest ima remitirajući i blago progresivni tok, te je, kako bi se ličnost što duže sačuvala, potrebno redovno i odgovarajuće liječenje antipsihoticima nove generacije. Ključne riječi: paranoidni sindrom, halucinacije, deluzije