Mahunarkeu rimskim pogrebnim običajima

Mahunarke su u rimskom svijetu imale višestruku ulogu – bile su temelj prehrane, važan element agrikulture te nositelj snažne simbolike povezane sa životom, smrću i obnovom. Njihova sposobnost obogaćivanja tla i visoka hranidbena vrijednost činile su ih ključnim resursom svakodnevnog života, dok je njihova regenerativna priroda doprinijela njihovoj simboličkoj ulozi u pogrebnim praksama. Posebno se isticao bob ( Vicia faba ), koji su Rimljani povezivali s dušama umrlih, podzemnim svijetom i ciklusom ponovnog rađanja. U svetkovinama poput Lemurija i Parentalija bob je imao važnu ritualnu funkciju u smirivanju duhova predaka. Arheobotanički nalazi iz Iloka, Ščitarjeva, Šepkovčice, Osijeka i Vinkovaca potvrđuju prisutnost mahunarki u rimskim grobovima, osobito u ranijim fazama kada je prevladavala kremacija. Mineralizirana i karbonizirana zrna leće, graška, boba i grahorica upućuju na namjerne priloge hrane ili ostatke pogrebnih gozbi. U kasnijim inhumacijskim grobovima njihova se uloga više ne može jasno potvrditi. Razlike među lokalitetima odražavaju regionalne tradicije i različite interpretacije rimskih rituala. Iako su nalazi malobrojni, pokazuju kako se svakodnevne namirnice mogu pretvoriti u snažne simbole povezanosti živih i mrtvih, pružajući vrijedne uvide u društvena i religijska vjerovanja rimskog doba.