Još o „dobrome talijanskom vojniku” – <i>Luigi Carmagnani: lettere dalla guerra</i> (1940-1941).<i> Campagne militari di Jugoslavia e Russia</i>

Članak se, u svjetlu proučavanja mita o dobrome talijanskom vojniku, tzv. autostereotipu i heterostereotipu koji pokušava talijanskog vojnika u okupiranim područjima za vrijeme Drugoga svjetskog rata prikazati kao druželjubivog antimilitarista koji je prisiljen odjenuti vojničku uniformu, bavi ratnim putem talijanskog poručnika Luigija Carmagnanija rekonstruiranim na temelju njegovih pisama roditeljima poslanim 1940. i 1941. godine s jugoslavenskog i ruskog ratišta. Narativ jednosmjerne korespondencije s roditeljima tematski je i stilski moguće promatrati kroz optiku poslanica iz razdoblja talijanske okupacije Dalmacije u kojem se rat doživljava kao daleki sukob, pri čemu se opravdanom čini teza nekih talijanskih povjesničara o odsutnosti egzotizacije i dehumanizacije protivnika u prvim mjesecima rata, kao i onih poslanih s ruske fronte, iz samog središta ratnog zbivanja gdje, nakon proživljenog iskustva osobne ugroze, do izražaja dolaze Carmagnanijeva ideološka uvjerenja obilježena idejom o oslobodilačkoj i civilizacijskoj misiji u Rusiji. Posebna se pažnja pridaje uredniku epistolara, Giorgiu Soffiantiniju, koji predstavlja važnu posredničku instancu u enuncijaciji, a samim time i u percepciji objavljenih pisama. Soffiantinijevi komentari Carmagnanijeva ratnog puta svoje uporište nalaze u aksiomu o ljubavi prema domovini kao jedinom imperativu pri čemu kriteriji koji omogućuju iskustvo određenoga povijesnog razdoblja nisu predmet racionalnog znanja, već mitskog mišljenja kojim se hrani mit o dobrome talijanskom vojniku.