Zaštita osoba s duševnimsmetnjama tijekom lišenja slobode

Tema rada jest usklađivanje hrvatskog zakonodavstva i prakse sastandardima čl. 2. i 3. Konvencije u odnosu na postupanje službenihosoba prema osobama s duševnim smetnjama tijekom lišenja slobode.Nakon kratkog pregleda prakse ESLJP-a u odnosu na osobe s duševnimsmetnjama obrazlažu se razlozi odabira teme. U drugom poglavljuanaliziraju se standardi postupanja prema ranjivim osobama, i to prvoprema osobama lišenima slobode, zatim prema osobama s duševnimsmetnjama, koje, kada su ujedno lišene slobode, potpadaju pod kategorijuosoba tzv. dvostruke ranjivosti. U radu se analiziraju dvije presudeESLJP-a, V. D. protiv Hrvatske (2011.) i T. V. protiv Hrvatske (2024.),kojima je utvrđena povreda čl. 3., a potom i čl. 2. u odnosu na istu žrtvu– osobu s težim duševnim smetnjama tijekom uhićenja. Ujedno suanalizirani razlozi koji su doveli do toga da prvo postupanje rezultiratežim ozljedama, a drugo smrću „dvostruko ranjive“ žrtve, što upućujena činjenicu da prva presuda Suda iz 2011. nije adekvatno implementirana.Stoga su analizirani i akcijski planovi Vlade te Rezolucije Odboraministara o njihovu prihvaćanju, uz kritički osvrt. U zaključnimrazmatranjima ustanovljeno je da su hrvatsko zakonodavstvo i praksanedovoljno usklađeni sa standardima ESLJP-a u odnosu na osobe sduševnim smetnjama te su izneseni prijedlozi de lege ferenda.