Uloga digitalnih tehnologija umultidisciplinarnoj podršci djeci s teškoćama u učenju <b/>

Ovaj rad predstavlja sustavni pregled literature (SLR) s ciljem analize načina na koje digitalne tehnologije podupiru multidisciplinarni pristup u radu s djecom s teškoćama u učenju. Iz početno identificiranih 156 publikacija, nakon višefazne selekcije prema PRISMA smjernicama uključeno je 28 metodološki relevantnih studija. Rezultati pokazuju da digitalne platforme i umjetna inteligencija unapređuju suradnju stručnjaka te omogućuju personalizirano planiranje i praćenje intervencija. Identificirane su specifične digitalne intervencije za djecu s disleksijom, disgrafijom i diskalkulijom, uključujući virtualnu stvarnost za razvoj jezičnih vještina, OCR sustave za procjenu rukopisa, te eye-tracking tehnologiju za rano prepoznavanje teškoća u čitanju. Analiza naglašava ključnu ulogu edukacijskog rehabilitatora u koordinaciji multidisciplinarnog tima kroz uporabu digitalnih alata koji omogućuju preciznije praćenje napretka i prilagodbu obrazovnih postupaka. Također, nalazi potvrđuju da digitalni sustavi za ranu detekciju teškoća, temeljeni na strojnom učenju i analitici obrazovnih podataka, značajno doprinose pravovremenim i učinkovitijim intervencijama. SLR ukazuje da integracija digitalnih tehnologija poboljšava dostupnost, individualizaciju i kvalitetu obrazovne podrške, ali i da njihova uspješna primjena zahtijeva stručnu interpretaciju, kontinuiranu edukaciju nastavnika i evaluaciju učinaka. Rad zaključuje da je daljnji razvoj digitalnih alata i modela suradnje među stručnjacima ključan za unapređenje inkluzivnog obrazovanja te za stvaranje održivih i učinkovitih praksi podrške djeci s teškoćama u učenju.