Posljednji kralj

Polazeći od trenutnih historijskih spoznaja o nekim od središnjih narativnih izvora za hrvatsko srednjovjekovlje, u središtu zanimanja nalazi se Kraljevina Hrvatska i Dalmacija potkraj 11. stoljeća, a napose se propitkuje tko je bio posljednji kralj domaće krvi. Pritom se uspostavlja dosad historiografiji nepoznat suodnos u nasljedovanju i oblikovanju podataka u srednjovjekovnim historijama/izvorima, koji ponajbolje svjedoče o tome dobu i koje su historičari mnogo puta analizirali. Uporište za zaključivanje o tome zasniva se na analizi konstrukcije i strukture narativa u srednjovjekovnim historijama, razumijevanju uporabe različitih motiva u njima te uočavanju nasljedovanja uobličenih slika i informacija među različitim historijama, a samo potom i na potrazi za odjecima stvarne zbilje u njihovu sadržaju. Primjena takve analize na prilike potkraj 11. stoljeća otkriva profinjenije razumijevanje tadašnje situacije, položaja kralja Kolomana, ali i okolnosti stasanja narativiziranoga „kralja Petra”. Na svojevrstan način „kralj Petar” služi kao uzoran primjer za analizu epizodične naravi srednjovjekovnih historija/izvora u kojima se sadašnjost i prošlost neraskidivo isprepleću u svrhovit (moralizirajući) narativ.