Čistoća – herojska vrlina biblijskih žena

Istraživačko je pitanje studije može li se o čistoći još uvijek misliti kao o vrlini – čak i kao o herojskoj vrlini – u likovima biblijskih žena i ranokršćanskih svetica? U prvoj se cjelini razmatra status čistoće kao vrline, koja je unatoč suvremenim pokušajima obnove aretaičke etike, opterećena predodžbama o tiraniji nad tijelom i o kršćanskom asketizmu kao ideološkom konstruktu. Druga cjelina donosi konceptualni nacrt kršćanskoga odnosa prema tijelu na polju asketskih praksi, uspostavlja distinkciju između rimske građanske vrline čednosti i kršćanske čistoće, prati transformaciju spolne etike u kasnoj antici i razrađenu morfologiju vrline čistoće u kršćanskoj etici. U trećoj se cjelini istražuju pojmovi heroja i hrabrosti – od tipoloških značajki epskoga heroja do aristotelovske i tomističke kategorije herojske vrline – te prikazuje kako su mučeništvo i psihomahija promijenili koncept herojstva. U četvrtoj se cjelini Juditi pristupa kao hermeneutičkom ključu i amblematskom liku „herojske čistoće“ prateći naglaske na njezinoj hrabrosti i čistoći u jednom članku Sume Tome Akvinskoga i u patrističkoj recepciji (osobito u Jeronimovim poslanicama). U zaključnom osvrtu paralele s Marulićevom Juditom i silazna moderna recepcijska putanja potvrđuju nerazdvojivost kategorija čistoće i herojskoga karaktera biblijske heroine. S osloncem na intelektualnu povijest tijela i spolnosti u kasnoj antici, u radu se provodi konceptualna analiza pojmova (pudicitia, castitas, virtus heroica) uz čitanje biblijsko-književnih, teoloških i filozofskih izvora.