Akustemologija granice

Pored toga što se suvremenim režimima migracija naturaliziraju kao statične, nepropusne i neupitne linije razgraničenja, etabliraju kao mjesta sortiranja željenih i neželjenih tijela i egzistencija, instrumentaliziraju u procesima diskriminacije, administrativne, rasne i kulturne separacije (Balibar 2002), granice predstavljaju i specifične akustičke teritorije. Ti se akustički teritoriji, u kompleksnom međudjelovanju prostora, zvučanja i slušanja (Daughtry 2015), oblikuju kroz supostojanje i preslojavanje aglomeracija zvukova prirode, ljudi i tehnologija koji rezoniraju prostorom granice. Kao takvi, oni neminovno participiraju u iskustvima i praksama suvremenih migracijskih kretanja, dok su istodobno kontinuirano upregnuti u sustave kontrole i nadzora tih kretanja, duboko protkane asimetričnim odnosima moći. Oslanjajući na akustemološki usmjereno istraživanje iregulariziranih migracija na geopolitičkim prostorima takozvane balkanske rute, ovaj rad pokušava identificirati slojevite akustičke teritorije granica i mijenjajuće auditivne režime suvremenih migracijskih kretanja na periferiji EU. Pritom nastoji pridonijeti razumijevanju zvuka kao neodjeljive komponente migrantske svakodnevice; kao ishodišta specifične zalihe slušnog iskustva i potencijalno djeljivog akustičkog znanja; kao refleksije asimetričnih odnosa moći; te kao jedne od relevantnih razina iskustva koje participiraju u uspostavljanju, pregovaranju i dokidanju granica (ne)pripadanja.