Prijevare u izvještavanju o održivosti

Izvještavanje o održivosti postaje važan element suvremenog korporativnog izvještavanja jer omogućuje procjenu utjecaja poduzeća na okoliš, društvo i gospodarstvo. Međutim, treba imati na umu značajan rizik od neetičnih i manipulativnih praksi u prikupljanju i prezentiranju informacija o održivosti, zbog čega uloga računovodstvenih i revizijskih stručnjaka u osiguravanju vjerodostojnosti takvih izvještaja dobiva sve veći značaj. Svrha rada je ispitati percepciju menadžera i stručnjaka iz područja održivosti i računovodstva o učestalosti, posljedicama i mehanizmima sprječavanja i otkrivanja prijevarnog izvještavanja o održivosti, uz dodatnu analizu aktualnog teorijskog okvira. Na temelju pregleda literature analizirani su teorijski aspekti prijevara u području održivosti, rizici, posljedice i značaj mehanizama kontrole i nadzora. Empirijsko istraživanje provedeno je anketnim upitnikom na uzorku od 38 ispitanika zaposlenih kao menadžeri i stručnjaci u područjima održivosti i računovodstva u velikim poduzećima u Hrvatskoj. Za obradu rezultata korištene su metode deskriptivne statistike, analiza pouzdanosti (Cronbach α), Separmanov koeficijent korelacije te Mann-Whitney U test. Rezultati istraživanja pokazuju da ispitanici prepoznaju postojanje rizika prijevarnog izvještavanja o održivosti, ali ga ne smatraju učestalim u praksi. Istodobno su skeptični prema transparentnosti i vjerodostojnosti postojećih izvještaja, dok imaju izraženije povjerenje u mehanizme kontrole i nadzora, posebno u ulogu interne revizije. Nije utvrđena statistički značajna razlika u stavovima između ispitanika iz poduzeća koja objavljuju izvještaje o održivosti i onih koja to još ne čine, što ukazuje na sličnu razinu percepcije rizika među ispitanicima. Nalazi istraživanja upućuju na potrebu jačanja preventivne i savjetodavne uloge računovodstvenih i revizijskih stručnjaka u kontekstu izvještavanja o održivosti.