Fenomenologija delikta magije u rimskom pravu i utjecaj rimskih shvaćanja

U ovome članku autori analiziraju rimska pravna shvaćanja u pogledumagije, i to fokusirajući se na analizu fenomenologije magije,odnosno na pitanje što je bila stvarnost koja je ležala u pozadini magijskihčina. Propituju se razlozi inkriminacije magije, ali ne u formalnomi apstraktnom smislu, nego s gledišta pravom zaštićenoga dobra. Natemelju probranih relevantnih pravnih i nepravnih izvora autori analizirajuzaštićeno dobro, odnosno konkretan imovinski ili osobni intereskoji se štitio pomoću inkriminiranja magije. Ovaj članak fenomenologijurimske magije sagledava dinamički – kroz razvoj rimskih pravnihshvaćanja, jer je rimsko pravo stalno mijenjalo i prilagođavalo pristupmagiji – najčešće kroz proširivanje značenjske odrednice magije, a usporedos time i kroz proširivanje pravnog dosega njezine inkriminacije.Te prilagodbe često su bile uvjetovane ne samo objektivnom pravnomzaštitom opredmećenih ili osobnih dobara nego i političkim oportunitetom,zbog čega će magija sve više poprimati obilježja protudruštvenogi protudržavnog djelovanja, odnosno postupanja protivnog rimskoj državnojpolitici. Shvaćanja rimskog prava o magiji zahvaljujući glosatorima,napose Azu, preuzeta su u srednjovjekovna prava te su se dosljednooživotvorivala do kraja XIII. stoljeća, kada se magija temeljemteološke razrade transformirala u vještičarenje. Naposljetku, pokazujese da je rimsko pravo upravo na primjeru reguliranja magijskih čina provelo najranije distingviranje javnih od privatnih delikata, pa čak i javnog od privatnog prava.