»I’ll be Bach«

Predmet su ovog članka reakcije na Igru Davida Copea, u kojoj se ispituje sposobnost recipijenata da razlikuju glazbu skladanu od strane čovjeka i glazbu skladanu od strane računalnog programa. Nakon izlaganja postavki Igre, predstavit ću odgovor Douglasa Hofstadtera koji rezultira pesimističkim zaključkom u pogledu »dubine« kako glazbe, tako i ljudskog uma, a zatim ispitati alternativnu problematizaciju Igre koju nudi Deirdre Loughridge, a koja dovodi u pitanje distinkciju između čovjeka i stroja u procesu skladanja.