Ima li misao zavičaj?

U kontekstu »grekomanije« koja je u drugoj polovini osamnaestog i početkom devetnaestog stoljeća vladala njemačkim zemljama, u prvom dijelu ovoga rada izlaže se Hegelovo razumijevanje drevne Grčke kao zavičaja filozofske misli. Drugi dio rada posvećen je Heideggerovoj kritici Hegelove vizije i njegovim refleksijama o »početku« i »zavičajnosti« koji bi, oslonjeni na mišljenje bivstvovanja, prevladali njihovu »metafizičku« kanonizaciju. U trećem se dijelu rada elaborira koncepcija »geofilozofije« Gillesa Deleuzea i Félixa Guattarija, ne bi li se ukazalo na transteorijske uvjete misli. Završni dio rada nastavlja i zao- štrava takvu orijentiranost pitanja i, prvenstveno kroz tekstove Martina Heideggera, Jeana Améryja i Jean-Françoisa Lyotarda, sugerira granice mišljenja koje inzistira na svom tlu, zemlji, zavičaju, kao i granice zamislivosti misli bez njezinog nosioca s ovakvim ili onakvim vlastitim zavičajem.