Izvršna protiv zakonodavne vlasti

Rad prikazuje formalne ovlasti koje zakonodavni okvir Sjedinjenih Američkih Država propisuje zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u pitanjima vojnih ovlasti. Fokusirajući se na administracije posljednja četiri američka predsjednika, autori pokušavaju dati odgovor na pitanje je li njihovo vojno djelovanje bilo u skladu s Rezolucijom o ratnim ovlastima iz 1973. i Dopuštenjima za upotrebu vojnih snaga iz 1991., 2001. i 2002. Uzimajući u obzir posljedice razvoja (vojne) tehnologije na promjene načina ratovanja i interpretacije raznih oblika vojnih sukoba, ovaj članak poseban naglasak daje na istraživanje odnosa dviju grana vlasti u suvremenomdobu. U radu se analiziraju formalne nadležnosti koje predsjedniku propisuje američko zakonodavstvo kao vrhovnom zapovjedniku oružanih snaga te Kongresu kao zakonodavnom tijelu kojem je zadaća biti protuteža predsjedniku. Kroz tri teorije vojnih ovlasti analiziraju se vojna djelovanja četiri američka predsjednika te njihov odnos s Kongresom. Zaključno, autori donose smjernice za koje smatraju da bi američko zakonodavstvo trebalo uključivati kako bi zakonodavna vlast odnose moći u procesu vojnog djelovanja vratila u ravnotežu, kako je izvorno zamišljeno.