Glazbeni nastup kao čin građanske neposlušnosti

U ovom radu nastojim posvetiti pažnju problemu koji je često zanemarivan u teoriji gra- đanske neposlušnosti – pitanju glazbenog nastupa kao čina građanske neposlušnosti. Cilj je ovog istraživanja dvostruki. Prvo, koristeći se koncepcijom principijelne neposlušnosti koju je ponudila Candice Delmas, želim pokazati kako glazbeni nastup i glazba mogu biti čin građanske neposlušnosti jer mogu predstavljati nenasilni i javni čin principijelnog kršenja zakona s ciljem protestiranja protiv nepravednih zakona, politika, institucija ili praksi, a koji je izveden s poštovanjem i pristojnošću nakon čega djelatnici prihvaćaju pravne posljedice kršenja zakona. Također, ako se izvođači ne budu pridržavali normi pristojnosti, te u skladu s time njihov nastup ne može biti okarakteriziran kao građanska neposlušnost, glazbeni nastup i glazna pak mogu predstavljati čin nepristojne neposlušnosti. Drugo, želim utvrditi je li antiratni nastup supergrupe Rimtutituki iz 1992. godine bio čin građanske neposlušnosti ili nepristojne neposlušnosti. Budući da se nastup nije pridržavao normi pristojnosti koje Delmas navodi, pokazat će se da je predstavljao čin nepristojne neposlušnosti. Također, ukazat ću na to da je ovaj glazbeni nastup još jedan od primjera koji pokazuju snagu koncepcije principijelne neposlušnosti Candice Delmas.