Temporalnosti bivanja i postajanja u ustavnoj kodifikaciji mladih u Republici Hrvatskoj

Više ustava, uključujući i hrvatski, predviđa obvezu zaštite mladih. U ovom ‎radu utvrđujemo da takve kodifikacije možemo razumjeti polazeći od bifurkacije ‎bivanje – postajanje. “Bivanje” i “postajanje” zapravo su dva tumačenja ‎mladosti kao vremenskog fenomena, stoga ustavne kodifikacije mladih ‎možemo tumačiti upravo kao sredstvo upravljanja temporalnim dimenzijama ‎ustavne vladavine. One su indikator vrijednosti koja se pridaje otvorenosti‎ ustava budućnosti. To znači da zaštita mladih nije samo funkcionalno, već i‎ vremenski definirana. Baš kao što je ustavna zaštita mladih razlomljena između‎ različitih temporalnih dimenzija, tako mladi kao ustavni subjekti ostaju tek‎ jednim dijelom artikulirani, što ima određene posljedice na njihovo priznanje‎ kao autonomnih aktera u Republici Hrvatskoj.‎‎