Stilizacije istarsko-primorskih glazbenih idioma u djelu Pazinska zvona Slavka Zlatića

Pazinska zvona skladba je za simfonijski orkestar iz kasneskladateljske faze Slavka Zlatića. Stilski pluralističko dvadeseto stoljećeostavilo je traga i na Zlatićevu stvaralaštvu, što je vidljivo ne tek u samimskladateljskim postupcima već i u novom, svježem i specifičnom tretmanuistarskoga modusa. Zlatić ga preispituje kako bi došao do saznanja kolikuzvučnu nadogradnju može podnijeti, a da ostane zvučno prepoznatljiv.Potpuni raskid s istarskim molom, durski kvintakordi na neodređenojtonalnoj osnovi, spoj dviju simetričnih ljestvica različitih tonalnih težišta,bimodalnost, cjelostepena ljestvica, interpolacija kromatike u istarskimodus; sve su to postupci koje u Zlatićevu slučaju možemo staviti podzajednički nazivnik „eksperimenta“, shvaćajući, naravno, taj pojam vrlouvjetno. Iako su poneki dijelovi skladbe na samoj ivici ekspresionizma,nota finalis je i dalje čvrsto uporište arhaičnoga izvora i izričaja, aizmeđu tih uporišta pojavljuje se slobodna glazbena tekstura obilježenakarakteristikama tradicijske glazbe, koje su više ili manje slušno uočljive,ovisno o razradi tematskoga materijala. Postupci razgradnje tonaliteta iisticanja kolorita stoje u uzročno-posljedičnoj vezi; oni nikada nisu samimasebi svrha, već proizlaze iz skladateljeve težnje da što snažnije prizove duhistarskoga folklornog izraza.