Sjőgren’s Syndrome – Evaluation of Diagnosis and Therapy in the Light of Artificial Intelligence and Transhumanism – Quo vadis?

Sjőgrenov sindrom (SjS) je sustavna autoimuna bolest (AIB), multifaktorijalne etiopatogeneze i polimorfne simpomatologij koja se očituje raznolikim spektrom imunoloških i kliničkih parametara. Imunološki sustav djelujući skladno poput simfonije dirigirane ekspresijom regulacijskih gena imunomodulacije, posredovan je neuro-endokrinohumoralnim sustavom (NEH) kontrolirajući aktivaciju autoimunosti. Poremećena NEH homeostaza udružena s endogenim i egzogenim čimbenicima u genetski predisponiranih osoba dovodi do aktivacije sustavne i lokalne autoimunosti, morfološkog i/ili funkcijskog oštećenja sluznica, tkiva i organa, uslijed kompleksnih interakcija serotonergičnog i endokrinog sustava, stanične i humoralne imunosti, proupalnih citokina i neuropeptida. Dosadašnjoj paradigmi u evaluaciji lokalne i sustavne autoimunosti temeljenoj na reducionističkom pristupu izdvajanja pojedinačnih okidača (‘trigera’) suprotstavljen je sveobuhvatan pristup komplementaran heterogenoj prirodi SjS. Klinička slika SjS varira od lokalnog, glandularnog oblika u vidu suhoće svih sluznica, najčešće oka i usne šupljine do sustavnog ekstraglandularnog oblika u vidu zahvaćanja intersticija i tkiva ostalih organskih sustava. Nove znanstvene spoznaje na području nanotehnologije i proteogenomike potaknule su uzlet prediktivne, preventivne, personalizirane i participacijske (tzv. P4) medicine omogućivši precizniju dijagnostiku i predviđanje ishoda SjS. U svjetlu „mozaika autoimunosti”, evolucije u drugu AIB, ubrzane aterogeneze, kardiovaskularnog rizika i potencijalne maligne alteracije SjS zahtjeva multidisciplinarni pristup u evaluaciji dijagnostičkih i terapijskih protokola. Implementacija umjetne inteligencije (UI) u područje medicine pridonijela je objektivnijoj i preciznijoj identifikaciji morfoloških i histopatoloških obilježja slinovnica i imunoloških parametara, ključnih za dijagnozu i klasifikaciju SjS, prognozu bolesti i individualizaciju specifične terapije. Oblikujući dijagnostičko terapijske algoritme u osvit transhumanizma koji teži transformaciji ljudske biti, primjena UI obvezuje nas na primjenu jasnih etičkih smjernica u kontekstu ‘cost/benefit’ analize P4 medicine, odnosno potencijalne diskriminacije bolesnika. Quo vadis? Pitanje je na koje odgovor nalazimo u savjesnoj, etičnoj i stručnoj primjeni znanstvenih dostignuća na dobrobit naših bolesnika, sadašnjosti i budućnosti naše civilizacije.