“Ja sam odlučio biti borac”

U članku se, oslanjajući se na percepciju nevidljivosti problema beskućništva u javnom, političkom kontekstu, kao i na nastojanja organizacija i znanstvenih istraživanja da utječu na promjene – napose u području odgovora socijalnih politika na te probleme – raspravlja o fenomenu koji je u javnosti također nedovoljno vidljiv: izlasku iz beskućništva. Predstavljajući tri iskustva bivanja u beskućništvu i procesa izlaska iz te situacije, autorica se, vodeći se pretpostavkama “antropologije dobroga”, fokusira na individualne strategije preživljavanja, odnosno na niz ambivalentnosti kojima je prožet život u beskućništvu, te na neke od načina sučeljavanja s njima u procesu izlaska iz te situacije. Takvim se pristupom naglašava heterogenost iskustava beskućništva, koja se u javnoj percepciji, ali i u brojnim istraživanjima nerijetko zanemaruje. Posljedično, otvara se prostor za prepoznavanje, promišljanje, uvažavanje i vrednovanje pojedinačnih životnih putanja, kao i uz njih vezanih individualnih snaga (i slabosti) u različitim praksama javnog djelovanja koje se vodi široko shvaćenom idejom “pomaganja” ovoj skupini ljudi.