Komparativna analiza (suvremene) upotrebe pasivnih konstrukcija u hrvatskom i njemačkom jeziku

Iako su i hrvatski i njemački jezik ponajprije orijentirani na vršitelja radnje (što je prema Comrieu (1981: 70) tendencija u jezicima općenito, tzv. A-orijentacija ), iz različitih se pragmatičkih razloga u obama jezicima poseže za detopikalizacijom agensa, odnosno topikalizacijom procesa ili rezultata procesa ili pacijensa (kako primjerice vidimo u rečenici iz hrvatskoga korpusa: Stekla se navika da se onog tko razgovara s HDZ-om proglašava izdajnikom ). U tom smislu upotreba pasivnih konstrukcija igra značajnu komunikacijsku ulogu. U radu se na primjerima rečenica iz aktualnoga hrvatskog i njemačkog javnog diskursa pokazuju sličnosti i razlike u upotrebi pasivnih konstrukcija u tim dvama jezicima, raspravlja se o odnosu pasiva i tranzitivnosti, o komunikacijskim razlozima za upotrebu pasiva te se ukazuje na određena (tvorbena i uporabna) ograničenja koja pritom postoje u obama jezicima.