Od održivosti prema regeneraciji

U svjetlu sve češćih kriza različitog porijekla, kao i izazova koje sa sobom nosi masovni turizam, posljednjih godina raste interes znanstvene zajednice za istraživanjem regenerativnog turizma. U ovom radu istražuje se konceptualna evolucija turizma od paradigme održivosti prema paradigmi regeneracije te analizira mogućnost primjene potonje u ruralnim područjima. Na temelju pregleda znanstvene literature identificiraju se ključni teorijski doprinosi, načela i pristupi koji oblikuju suvremeno razumijevanje regenerativnog turizma. Analizom empirijskih istraživanja izdvajaju se dominantne teme i koncepti, uključujući uzajamnost čovjeka i prirode, pravednost, osnaživanje zajednice, pluralizam znanja i neto pozitivni učinci. Studija slučaja Dalmatinske zagore-splitskog zaleđa kritički uspoređuje ta načela s lokalnim razvojnim obrascima te ocjenjuje postojeće potencijale i ograničenja. Na temelju nalaza oblikovane su preporuke za institucionalno jačanje, suradničko upravljanje, fiskalnu pravednost i sustavno praćenje regenerativnih učinaka. Analiza pokazuje kako Dalmatinska zagora-splitsko zaleđe posjeduje snažan temelj za prijelaz iz održivosti u regeneraciju, ali zahtijeva uspostavu čvršćih organizacijskih struktura i pokazatelja učinaka. Rezultati pridonose teorijskoj razradi i praktičnoj operacionalizaciji regenerativnog turizma u hrvatskom i mediteranskom kontekstu.