RIÇI NEKIPGLIVE, BREZSOBSTVENE VRIMINORICSI

U radu se opisuju neosobne rečenice u gramatikama hrvatskoga jezika od 1790. do kraja 1820-ih. Riječ je o osam gramatika, pet ih je napisano za štokavsku književnojezičnu stilizaciju, a tri za kajkavsku. Govorim o nazivima za neosobnu rečenicu i glagolsku osobu u tim gramatikama, o pristupu kategoriji neosobnosti. U trima je gramatikama metajezik hrvatski, a u ostalima latinski, talijanski i/ili njemački pa glede metajezika gramatike opisujem razvrstane u dvije u skupine, u prvoj su tri gramatike s hrvatskim metajezikom: Jurin (1793), Starčević (1812), Đurkovečki (1826), a u drugoj je skupini pet gramatika sa stranim metajezikom. Budući da su četiri gramatike iz druge skupine prevedene na suvremeni hrvatski standardni jezik: Kornig (1795), Voltić (1803), Appendini (1808), Matijević (1810), samo Lanosović (1795) nije preveden, u drugoj se skupini osvrćem i na nazivlje u prijevodu uspoređujući ga s nazivljem u gramatikama suvremenicama s hrvatskim metajezikom i sa suvremenim hrvatskim jezikoslovnim nazivljem.