PRIPOVIJESTI IZ BERBERSKOG ZATOČENIŠTVA I RANI AMERIČKI NACIONALNI IMAGINARIJ

Tijekom i poslije Američke revolucije, kolektivni se američki imaginarij uspostavljao u vitalnoj tiskarskoj kulturi putem raznih fikcionalnih i nefikcionalnih žanrova. Zanimljiv je slučaj tzv. pripovijesti iz berberskog zatočeništva, autobiografskih prikaza iskustava američkih mornara zatočenih u sukobu između američke trgovačke flote i berberskih regentstava (Alžir, Maroko, Tripoli i Tunis), koja su stoljećima ometala mediteransku trgovinu (bavimo se odsječkom između 90-ih godina 18. stoljeća i 20-ih godina 19. stoljeća). Popularnost i prisutnost tih tema, danas donekle zanemarenih, očitovala se i u pojavi fikcionaliziranih i autentičnih izvješća iz zatočeništva, koje se kao „bjelačko ropstvo“ neizbježno uspoređivalo s afričkim ropstvom na jugu SAD-a. Retroaktivno ovi tekstovi, uz druge žanrove u tom razdoblju, vode uspostavi nacionalne književnosti iako su dio i drugih kulturnih sustava izvan okvira nacije (internacionalne pomorske mreže) te time propituju njezine granice. O rasprostranjenosti „berberske tematike“ svjedoči i to što se javlja, kako pokazujemo u tekstu, u obliku romana, drame te autobiografskih i fikcionalnih pripovijesti, a svojim heteropredodžbama o berberskom društvu i kulturi vodi do iznenađujućih autopredodžbi o američkom društvu i njegovu ustroju. Formalno ove pripovijesti neke elemente strukture i tematike duguju i autentičnim američkih žanrovima, pripovijesti iz indijanskoga zatočeništva i robovskoj pripovijesti.