Položaj kajkavskih idioma u kurikulu i nastavi hrvatskoga jezika - pogled iz prakse

Temom je ovoga priloga položaj kajkavskoga narječja u nastavi hrvatskoga jezika u osnovnim školama Republike Hrvatske. Najviše će govora biti o rezultatima analize kurikula iz 2019. godine kao najvažnijega školskog dokumenta, te čitanki za predmet Hrvatski jezik od prvoga do osmoga razreda. Analizirano je osamdesetak čitanki raznih izdavača, objavljenih od 2015. do 2024. godine, s ciljem da se pokaže u kojoj su mjeri u njih uključeni dijalektni sadržaji, prvenstveno kajkavski. Nadalje, u članku se propituje stanje u praksi te su predstavljeni izazovi s kojima se susreću učitelji entuzijasti koji u školama na kajkavskom govornom području izvannastavnim aktivnostima nastoje popuniti “rupe” u kurikulu i, posljedično, u školskim materijalima. Predstavit će se izvannastavne aktivnosti grupe Mala Kajkaviana koju već dvadeset i pet godina organiziraju učitelji u Osnovnoj školi Donja Stubica. U posljednjem dijelu teksta ponuđeni su prijedlozi za obuhvatniju i vremenu prilagođeniju obradu dijalektnih književno-jezičnih tema unutar nastave hrvatskoga jezika. Pri tom pod sintagmom »hrvatski jezik« ne mislimo samo na hrvatski standardni jezik, nego na hrvatski jezik kao cjelinu sa svim vidovima hrvatske jezične raslojenosti, posebice one dijalekatske. Takvim bi se pristupom naizgled povećao obujam sada već opsežnoga gradiva koje je ponajviše usmjereno na učenje standardnoga jezika, međutim, smatramo da se tom problemu može doskočiti izradom drugačijega tipa kurikula i udžbenika. Stoga će se na samom kraju ovoga priloga predstaviti ideja o kurikulu koji bi otvarao mogućnost izrade takvih udžbenika hrvatskoga jezika koji bi u jednom svojem dijelu sadržavali regionalne književno-jezične nastavne jedinice – i kajkavske i čakavske i nestandardne štokavske. Time bi se omogućilo učiteljima da s obzirom na područje u kojem se nalazi škola u kojoj rade mogu crpiti materijale za obradu i popularizaciju lokalnih književno-jezičnih tema te da za to imaju formalnu podršku i poticaj. Cilj takve nastave hrvatskoga jezika ne bi bio samo usvajanje hrvatskoga standardnog jezika, što je važno, nego ujedno i poštivanje te što duže očuvanje mjesnih govora učenika.