Tipološka analiza (ne)učinkovitosti sporazumâ iz Minska u kontekstu rusko-ukrajinskog rata

Sporazumi iz Minska potpisani 2014. i 2015. godine predstavljaju značajne‎ diplomatske inicijative za mirno rješavanje oružanog sukoba na istoku Ukrajine.‎ Iako su minski sporazumi bili ključan diplomatski okvir za deeskalaciju ‎sukoba u istočnoj Ukrajini, njihova provedba obilježena je strukturnom fragmentiranošću,‎ operativnom nedosljednošću i postupnom političkom delegitimizacijom,‎ koja se očitovala u sve manjoj spremnosti ključnih aktera da ‎ih provode, u slabljenju međunarodne potpore te u sve većem skepticizmu ‎ukrajinske i međunarodne javnosti prema njihovoj učinkovitosti. U kontekstu‎ hibridnog karaktera sukoba, nedostatka povjerenja među akterima te operativnih‎ ograničenja međunarodnog nadzora na terenu (uključujući mandat ‎i pristup Specijalne promatračke misije Organizacije za europsku sigurnost ‎i suradnju (OESS)) kapacitet minskih sporazuma da doprinesu dugotrajnom ‎procesu stabilizacije i uspostavi održivog mira značajno je umanjen. Ovaj rad ‎analizira (ne)učinkovitost minskih sporazuma primjenom unaprijeđenog tipološkog ‎okvira mirovnih sporazuma koji je razvio Margaletić (2022; 2025), a ‎koji uključuje četiri temeljna indikatora: tip rata, dizajn mirovnog sporazuma, ‎ishod mirovnog sporazuma te način završetka sukoba.‎‎