Prisilno povlačenje poslovnog udjela – ispunjenje teleološkog cilja ili izvor zlouporaba?

Povlačenje poslovnog udjela (amortizacija) interni je proces u društvu kojim se uništava poslovni udio. Međutim, ciljevi radi kojih se poslovni udio povlači, kao ni proceduralna pitanja, zakonodavno nisu uređena, stoga je u praktičnoj realizaciji ovog instituta naglašena stranačka autonomija. Njemačka pravna teorija institut povlačenja poslovnog udjela u smislu tumačenja opravdano svrstava među najkontroverznije institute koji se povezuju s društvom s ograničenom odgovornošću. Uslijed ograničenog zakonodavnog okvira koji uređuje institut povlačenja poslovnog udjela i pravne teorije koja mu pristupa s oprezom s jedne strane te fleksibilnog pristupa regulaciji internih odnosa u društvu s ograničenom odgovornošću s druge strane, nameće se pitanje realizira li institut povlačenja poslovnog udjela svoj teleološki cilj ili zbog zakonodavne (i ugovorne) podnormiranosti otvara mogućnosti zlouporaba. Kada je riječ o mogućim zlouporabama primarno se misli na prisilnu eliminaciju članova društva bez transparentnih kriterija i propisanih koraka koji moraju biti poduzeti kako bi ovaj proces uistinu bio legitiman te usklađen s načelima jednakog i lojalnog postupanja, ali i s načelom slobode ugovaranja. Zaključuje se kako povlačenje poslovnog udjela u praksi ispunjava svoj teleološki cilj, no uslijed nepostojanja okvira postupanja u procesu povlačenja poslovnih udjela mogućnost zlouporaba nije isključena već objektivno postoji.