Intencionalnost i praznina – fenomenološka analiza i budistička perspektiva svijesti

Rad analizira Husserlovu intencionalnost i budistički koncept praznine (śūnyatā) putem pitanja može li svijest postojati bez intencionalnog usmjerenja. Dok fenomenologija svijest određuje kao nužno intencionalnu, budistička epistemologija osporava stabilnost subjekta i objekta, naglašavajući njihovu međuovisnu konstituciju. Fenomenološka redukcija omogućava analizu intencionalne strukture svijesti, dok budistički pristup otvara prostor svijesti bez objekta usmjerenja. Usporedbom dviju tradicija, rad nudi reinterpretaciju intencionalnosti kao kontekstualno uvjetovanog fenomena, što potiče nove uvide u filozofiji uma i epistemologiji svijesti.