Reforme sustava napredovanja u pravnoj znanosti u Republici Hrvatskoj: Velike ideje i mali narodi

Pravna znanost predstavlja polje društvenih znanosti s izraženom nacionalnom dimenzijom. Analiza uspješnih i neuspješnih reformi sustava napredovanja u sustavu visokog obrazovanja pokazala je da je uspješna reforma nemoguća bez uzimanja u obzir posebnosti društvenih i humanističkih znanosti, odnosno njihove nacionalne komponente. Ključ opstanka malobrojnijih naroda poput hrvatskoga sastoji se u očuvanju vlastita identiteta i kulture, a sustav visokog obrazovanja u tom smislu ima važnu ulogu. Odluka Ustavnog suda iz 2013. definirala je ključna načela i predstavlja dobar temelj za svaku potencijalnu reformu sustava napredovanja. Svaka buduća pravna regulativa u ovoj sferi treba težiti pooštrenju uvjeta u smislu broja i kvalitete radova i projekata koji se traže, uz naglasak na sadržaj i znanstvenu izvrsnost, a ne na formalizam koji je u izravnoj suprotnosti s izvrsnošću. Međunarodne baze podataka pritom trebaju biti jedan od kriterija, ali nikako ne jedini, a svakako je potrebno adekvatno honorirati i publikacije ključnih nacionalnih institucija. Promjene pravila trebaju biti dobro promišljene, temeljene na širokim konzultacijama i uvoditi se tijekom precizno reguliranoga prijelaznog razdoblja kako bi se pristupnici mogli pripremiti i prilagoditi novoj situaciji. Jedino na taj način možemo zaštititi sigurnost i legitimna očekivanja naših znanstvenika i nastavnika te potaknuti kvalitetne mlade ljude da sreću potraže u hrvatskoj akademskoj zajednici i na taj način pridonesu zajedničkom javnom interesu.