Zaštita prava na saznanje podrijetla u praksi Europskog suda za ljudska prava?

Pravo na saznanje istine o vlastitu podrijetlu predstavlja temeljnu sastavnicu ljudskog identiteta i dostojanstva. Iako mnogobrojni međunarodni i europski pravni izvori štite pravo na saznanje podrijetla kao posebno ili kao sastavnicu šire određenog prava, oni ne pružaju konkretne smjernice za razvoj učinkovitih nacionalnih mehanizama za ostvarivanje tog prava. Teret stvaranja tih mehanizama pada na nacionalne zakonodavce. Isto tako, ne nude jasnije smjernice za postizanje ravnoteže kod sukoba prava na saznanje podrijetla s drugim pravima njegova nositelja ili pravima drugih osoba. U tom kontekstu, praksa Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) postaje ključna jer nudi smjernice za tumačenje i primjenu međunarodnih standarda u nacionalnim pravnim sustavima. Cilj je ovog rada sustavna analiza relevantne prakse ESLJP-a u području prava na saznanje podrijetla, s naglaskom na presude i u njima izražena stajališta ESLJP-a koji mogu pomoći hrvatskom zakonodavcu u identificiranju postojećih ograničenja u nacionalnom pravnom okviru. Na temelju rezultata analize relevantne prakse ESLJP-a, rad pruža konkretne odrednice za ocjenu učinkovitosti postojećih pravnih rješenja i definiranje smjera budućeg razvoja hrvatskog obiteljskog zakonodavstva u ovom pravnom području.