POZITIVNE OBVEZE REPUBLIKE HRVATSKE U PREDMETIMA NASILJA: ŠTO NAS UČI RECENTNA PRAKSA EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA?

Učinkovita zaštita prava zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zahtijeva od država poduzimanje pozitivnih radnji ili aktivnosti uz negativne obveze koje podrazumijevaju suzdržavanje od miješanja, odnosno od zadiranja u ljudska prava. Za razliku od negativnih obveza koje su oduvijek inherentne Europskoj konvenciji, koncept pozitivnih obveza primjenjuje se od kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća pod utjecajem presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Belgian linguistic case. U radu se istražuje koji su propusti u nacionalnom zakonodavstvu ili praksi utvrđeni od strane Europskog suda za ljudska prava u predmetima: Vučković protiv Hrvatske, Malagić protiv Hrvatske i J .I. protiv Hrvatske. S obzirom na to da sve presude tematiziraju nasilje, učinjena je evaluacija pozitivnih obveza koja je pokazala kako nisu utvrđeni nedostatci u uspostavi odgovarajućeg pravnog okvira, no postoje propusti u obrazloženjima odluka o kazni, kao i u provođenju učinkovite istrage nasilja.