Refleksivno ishodište idiličkog pjesništva Josepha Schneidera

Ovaj se rad bavi „Idilama“ iz zbirke „Carminum libri octo“ autora Josepha Schneidera čiji je književni opus gotovo sasvim nepoznat kulturnoj i znanstvenoj javnosti. Njegovo idiličko pjesništvo do sada nije bilo predmetom znanstvenih istraživanja. Zbirka, u kojoj su okupljene ode, idile, epistole, elegije i prigodnice, objavljena je u Trstu 1878. godine. U središtu je pjesnikova promišljanja smrt shvaćena kao univerzalna dominantna sveprožimljuća sila. Binarne opozicije civis - colonus i urbs antiqua - urbs nova pokazuju se kao strukturni misaoni nositelji Schneiderova idiličkog pjesništva. Misaono se ishodište iščitava kroz kršćansku matricu pjesnikova identiteta književno oblikovanu antičkom literarnom tradicijom. Schneiderov heksametar pokazuje versifikatorske modele najvećih antičkih pjesnika. Zaogrnute u antičko književno ruho, Schneiderove „Idile“ simbolički predstavljaju mjesto kontemplacije i povratka Bogu.