The Relationship between Physical Activity, Mental Health, and Self-Esteem in Secondary School Students

Cilj istraživanja bio je ispitati odnos tjelesne aktivnosti s mentalnim zdravljem i samopoštovanjem učenika gimnazija. U istraživanju je sudjelovalo 342 učenika, a upitnicima su ispitani njihova tjelesna aktivnost, depresivnost, anksioznost, stres, opće psihopatološke teškoće (funkcioniranje, rizično ponašanje, simptomi i subjektivna dobrobit) te samopoštovanje. Ispitane su razlike u navedenim varijablama s obzirom na razinu tjelesne aktivnosti i rod. Prema razini tjelesne aktivnosti, učenici su podijeljeni u tri skupine: nisko, umjereno ili visoko tjelesno aktivne. Za depresivnost, funkcioniranje i rizično ponašanje nisu dobiveni statistički značajni glavni efekti ovih varijabli, kao niti njihova interakcija. Za anksioznost, stres i simptome općih psihopatoloških teškoća djevojke su imale više rezultate od mladića. Interakcija roda i tjelesne aktivnosti pokazala se značajnom samo za subjektivnu dobrobit, pri čemu su umjereno i visoko tjelesno aktivni mladići imali višu subjektivnu dobrobit od nisko aktivnih mladića te od djevojaka općenito, a za djevojke nije bilo značajnih razlika ovisno o razini tjelesne aktivnosti. Visoko tjelesno aktivni sudionici imali su više samopoštovanje od onih s niskom razinom aktivnosti, a s obzirom na rod nije bilo razlike. Ovo istraživanje ukazuje na potrebu za intervencijama koje bi promicale tjelesnu aktivnost među adolescentima kako bi se poboljšalo njihovo mentalno zdravlje.