Poetics and Philosophy of Creation in the Works of Stefan Mitrov Ljubiša

Višeznačno književno djelo Stefana Mitrova Ljubiše svojom složenom strukturom, univerzalnošću tema, kompleksnošću forme, semantičkom slojevitošću jezika i danas pokreće esencijalna pitanja čovjeka i svijeta te navodi na raznovrsna tumačenja. To je zapravo jedan od razloga stalne Ljubišine aktualnosti u prošlim, sadašnjim, ali i budućim vremenima. U radu ispitujemo, s jedne strane, Ljubišino promišljanje o umjetnosti i filozofiji stvaranja, a s druge, u skladu s principima fenomenološke estetike, interpretirat ćemo književni tekst kao kompleksnu tvorevinu u čijim su slojevima ukorijenjena najdublja pitanja o smislu ljudskog postojanja. Ljubiša književnim jezikom nastoji odgovoriti na temeljna antropološka pitanja, čime njegova književna djela postaju velika priča o čovjeku. Za pedeset šest godina života i rada Ljubiša je ostavio značajno djelo, a njegov književni razvitak sve do 70-ih godina XIX. stoljeća pratio je niz oscilacija i u intenzitetu i u kvaliteti književnoga djela, koje su nastale kao posljedica njegova sazrijevanja kao pisca koji je dugo tražio pravi izraz i tematiku za svoj stvaralačko-eruptivni temperament. Otvarajući nove puteve književnog razvoja, Stefan Mitrov Ljubiša pisac je autentične stvaralačke samosvijesti, koji istinski vjeruje u misiju književne umjetnosti kao depoa nacionalne energije. Narodnošću karaktera jezika kojim je pisano, kao i poetičnošću, njegovo djelo snažno je dokazalo životvornost i životnost književnojezičnog izraza. U Ljubišinoj jezičnoj radionici ne kriju se samo neke od važnih odgonetki filozofije egzistencije i filozofije jezika već i odgonetke filozofije stvaranja. U skladu sa zahtjevima etike, estetike i poetike, kao i temeljnim idejama epohe u kojoj je stvarao, Ljubiša se zalagao da se uzročnoposljedično prožmu opće i individualno, prošlost i sadašnjost, tekstovni i vantekstualni sadržaj književnog djela.