Parent-Child Cooperation via an Interactive Educational Application: Academic Performance and Motivation/Suradnja roditelja i djeteta putem interaktivne obrazovne aplikacije: akademski uspjeh i motivacija

Abstract This study aims to solve an important issue: how parental involvement affects children’s academic performance and motivation when using interactive educational applications, for example, 17zuoye. The study involved 200 8th-grade students from two Chinese schools, aged 11 to 13 years. In order to measure their academic performance and motivation, the researchers conducted five closed-book examinations in five different subjects and used the Academic Motivation Scale (AMS). As a result, the average academic performance of group B students, who studied in collaboration with their parents, was higher than the performance of group A students in all five subjects (Mathematics, Chinese, Geography, Biology, Literature). The differences in learning outcomes between the two student groups were significant, confirming the positive impact of an interactive application such as 17zuoye. The intrinsic and extrinsic motivation of Group B students was also higher. The reason for these results may be parental support, which provides a more structured and motivating learning environment. In addition, parental involvement allows students to seek additional explanations and assistance when completing tasks. By comparing children’s performance with and without parental involvement, the study seeks to identify factors that influence the effectiveness of interactive applications. This article can be especially useful for researchers who develop new educational technologies and interventions that can improve student learning outcomes. Key words: digital technologies in education; interactive learning; motivation to study; parental involvement; student performance---Sažetak Ova studija ima za cilj riješiti važno pitanje: kako roditeljska uključenost utječe na školski uspjeh i motivaciju djece pri korištenju interaktivnih obrazovnih aplikacija, na primjer, 17zuoye. U istraživanju je sudjelovalo 200 učenika 8. razreda dviju kineskih škola, u dobi od 11 do 13 godina. Kako bi izmjerili njihov akademski uspjeh i motivaciju, istraživači su proveli pet zatvorenih ispita iz pet različitih predmeta i koristili skalu akademske motivacije (AMS). Kao rezultat toga, prosječni akademski uspjeh učenika skupine B, koji su učili u suradnji s roditeljima, bio je viši od uspjeha učenika skupine A u svih pet predmeta (Matematika, Kineski, Geografija, Biologija, Književnost). Razlike u ishodima učenja između dviju skupina učenika bile su značajne, potvrđujući pozitivan učinak interaktivne aplikacije kao što je 17zuoye. Intrinzična i ekstrinzična motivacija učenika B skupine također je veća. Razlog za ove rezultate mogla bi biti podrška roditelja, koja pruža strukturiranje i motivirajuće okružje za učenje. Osim toga, sudjelovanje roditelja omogućuje učenicima traženje dodatnih objašnjenja i pomoći prilikom rješavanja zadataka. Uspoređujući učinak djece sa i bez uključivanja roditelja, studija nastoji identificirati čimbenike koji utječu na učinkovitost interaktivnih aplikacija. Ovaj članak može biti posebno koristan za istraživače koji razvijaju nove obrazovne tehnologije i intervencije koje mogu poboljšati ishode učenja učenika. Ključne riječi: digitalne tehnologije u obrazovanju; interaktivno učenje; motivacija za učenje; uključenost roditelja; uspješnost učenika