The Importance of Teacher Student Relationships for Teachers’ Use of Management Strategies with Students with Challenging Behavior/Važnost odnosa između učitelja i učenika za učiteljevo korištenje strategija upravljanja učenikovim problematičnim pona

Abstract The aim of the present study is to investigate if teachers’ self-estimated teacher-student interpersonal relationships with students with 7-9 symptoms of ADHD Inattentive Type and emotional-behavioral disorder serve as a possible mediator between the symptoms of ADHD and teachers’ use of management strategies. Altogether, 539 classroom teachers participated in the research (female = 484, which is 89.8%; M age = 43.65; SD = 9.82) from 125 elementary schools. Teachers evaluated the behavior of their students through a checklist of symptoms of ADHD according to DSM-V criteria, and the subsample consisted of students who showed at least 7 of the possible 9 symptoms. Teachers also completed the Relationship with Pupil Scale, Student Behavior Symptom Scale, and Undesirable Behavior Management Strategies Scale. The mediation effect of the teacher-student relationship on antisociality (i.e., hyperactivity-impulsivity, antisociality, emotional problems) was tested and confirmed its existence in relation to positive disciplinary procedures. It was not statistically significant for the association with negative disciplinary actions. It can be concluded that the relationship between teacher and student has an important role in the application of discipline procedures. Key words: behavioral problems; classroom management; Multitiered Systems of Support (MTSS); Positive Behavior Interventions and Supports (PBIS); relationship in school culture---Sažetak Cilj ove studije je istražiti služe li samoprocijenjeni međuljudski odnosi učitelja i učenika s učenicima sa 7-9 simptomima ADHD-a tipa nepažnje i emocionalnoponašajnim poremećajem kao mogući posrednik između simptoma ADHD-a i učiteljeve upotrebe strategija upravljanja. U istraživanju je sudjelovalo 539 učitelja razredne nastave (Ž = 484, 89,8 %; M dob = 43,65; SD = 9,82) iz 125 osnovnih škola. Učitelji su ocjenjivali ponašanje svojih učenika na osnovi popisa simptoma ADHD-a prema DSM-V kriterijima, a poduzorak su činili učenici koji su pokazivali najmanje 7 od mogućih 9 simptoma. Učitelji su također ispunili Skalu odnosa s učenicima, Skalu simptoma ponašanja učenika i Skalu strategija upravljanja nepoželjnim ponašanjem. Medijacijski učinak odnosa nastavnik-učenik na antisocijalnost (tj. hiperaktivnostimpulzivnost, antisocijalnost, emocionalni problemi) testiran je i potvrđeno njegovo postojanje u odnosu na pozitivne disciplinske postupke. Nije bilo statistički značajno za povezanost s negativnim disciplinirajućim postupcima. Može se zaključiti da odnos učitelja i učenika ima važnu ulogu u primjeni disciplinskih postupaka. Ključne riječi: Intervencije i podrška pozitivnog ponašanja (PBIS); odnos u školskoj kulturi; problemi u ponašanju; upravljanje razredom; višeslojni sustavi podrške (MTSS)